Ukrajinci Hrvatske pridružili se međunarodnoj akciji „Zapalimo svijeću sjećanja“ za žrtve Holodomora u Ukrajini

Sustavno izazvana smrt više od sedam milijuna Ukrajinaca 1932.-1933. godine jedan je od najvećih zločina u svijetu. Nakon više od pola stoljeća zataškavanja ovog zločina poznatijeg kao Holodomor, svijet se sve više upoznaje s ovom tragedijom ukrajinskog naroda te staljinističko-boljševičkim režimom. U Hrvatskoj je prepoznavanje ovog zločina započelo 1993. godine.

Od hrvatskog osamostaljenja, gotovo svake godine prisjećamo se žrtava ovog strašnog genocida. Obilježavamo spomen u više hrvatskih gradova.

Glad do koje je došlo na najplodnijem europskom prostoru, takozvanom čornozemu, posljedica je prisilne sovjetske kolektivizacije i nasilnog oduzimanja zadnjih zaliha hrane izgladnjelom ukrajinskom stanovništvu. Za smrt više od sedam milijuna Ukrajinaca, od toga oko tri milijuna djece, za ubijene intelektualce, srušene i opljačkane crkve – odgovorni su ne samo Lenjin, Trocki, Staljin, već i njihovi pomoćnici i egzekutori. Odgovorne su i zapadne diplomatsko-informativne službe, sudjelujući u zločinu svojim prešućivanjem i ravnodušnošću.

Svjetski kongres Ukrajinaca zajedno s Ministarstvom vanjskih poslova Ukrajine te diplomatskim misijama veleposlanstava Ukrajine i ukrajinske dijaspore u povodu obilježavanja 85. obljetnice Holodomora provodi međunarodnu akciju “Zapalimo svijeću sjećanja“. Akcija je počela 1. rujna 2018. godine u Ukrajini i glavnom gradu Kijevu. U narednih 85 dana do Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holodomora koji se održava 24. studenoga, svakoga dana će se održavati ceremonijal paljenja Svijeće sjećanja u drugoj zemlji. U ovoj međunarodnoj akciji sudjeluje 55 zemalja s 5 kontinenata. Hrvatskoj je dodijeljen termin 25. 10. 2018. godine.

Toga dana su se kod spomenika Tarasu Ševčenku u Zagrebu, u Ukrajinskoj ulici, okupili mnogobrojni Ukrajinci, gosti, uzvanici i prijatelji Ukrajinaca. Zagrebačkim Ukrajincima pridružili su se Ukrajinci iz Vukovara, Osijeka, Slavonskog Broda, Lipovljana, Rijeke i drugih mjesta. Ceremonijal komemoracije za žrtve Holodomora 1932./1933. godine počeo je polaganjem vijenaca na spomenik Tarasu Ševčenku, velikanu i najvećem sinu ukrajinskoga naroda, pjesniku, slikaru i humanistu. Prije polaganja vijenaca, u ime organizatora, prigodnim pozdravnim riječima nazočnima se obratio Slavko Burda, zamjenik predsjednika Ukrajinske zajednice Republike Hrvatske koji je ujedno bio i voditelj i koordinator ceremonijala i programa obilježavanja međunarodne akcije „Zapalimo svijeću sjećanja“ u Hrvatskoj. Među uzvanicima su bili: izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, gospodin Mario Škunca, savjetnik predsjednika Vlade RH, saborski zastupnici gospoda Željko Glasnović i Zlatko Hasanbegović, otpravnik poslova Ukrajine u Republici Hrvatskoj gospodin Jaroslav Simonov, vojni ataše u veleposlanstvu Ukrajine u RH, gospodin Georgij Falko, izaslanica Ministarstva hrvatskih branitelja, gospođa Tanja Antunović Hadžić, načelnica Sektora za žrtve II. svjetskog rata i poslijeratnoga razdoblja, delegacija Grada Zagreba i izaslanica gradonačelnika Zagreba, gospođa Elizabeta Knorr, pomoćnica pročelnika Sektora za promicanje ljudskih prava, civilno društvo i nacionalne manjine te gospodin Andrija Petrović, voditelj službe za nacionalne manjine Ureda za međugradsku i međunarodnu suradnju i promicanje ljudskih prava. Nakon pozdravnog govora, svi su pristupili ceremonijalu polaganja vijenaca i u ime svojih institucija i organizacija položili cvijeće. U ime Ukrajinske zajednice RH, vijenac je položio gospodin Mihajlo Semenjuk, predsjednik Ukrajinske zajednice RH. Vijence su položili i predstavnici ukrajinskih kulturno-prosvjetnih društava iz Vukovara, Zagreba i Rijeke.

Poslije polaganja vijenaca, komemorativnom skupu se prigodnim pozdravnim riječima obratio otpravnik poslova Ukrajine u RH, gospodin Jaroslav Simonov. Pozdravljajući nazočne, svima je zahvalio na podršci i sudjelovanje u ovoj međunarodnoj akciji. „Zahvaljujem svima vama na dolasku  da zajedno odamo počast i zapalimo svijeću sjećanja na žrtve Holodomora 1932./1933. u Ukrajini kada je počinjen genocid nad ukrajinskim narodom.“

Program komemoracije nastavljen je intoniranjem hrvatske i ukrajinske himne. Nakon intoniranja himni, voditelj komemoracije Slavko Burda je spomenuo da je u Holodomoru u nepunih godinu dana stradalo od 7 do 10 milijuna ljudi, od toga oko 3 milijuna djece. Ove godine se posebna pozornost posvećuje djeci umorenoj izgladnjivanjem te se u svim mjestima i zemljama koje su se uključile u međunarodnu akciju „Zapalimo svijeću sjećanja“ čitaju imena i prezimena stradale djece iz različitih oblasti i mjesta Ukrajine. Gospođe Marija Maleško, Marija Semenjuk-Simeunović, Tanja Šagadin i Vita Holets pročitale su 85 imena i prezimena djece iz Dnjipra. Minutom šutnje odana je počast svim žrtvama Holodomora. Molitvu (Panahedu) je vodio župnik o. Milan Stipić, pjevao je Mješoviti Ćirilo-Metodov zbor pod vodstvom gospodina Gorana i dirigentice gospođe Blažeković, Darjane Blaće – Šojat i predsjednice Ćirilo-Metodovog kora gospođe Edith Nikšić. Zbor je nakon molitve otpjevao „So duhi pravedni“ i „Vičnaja pamjatj“-  vječna spomen za sve žrtve Holodomora.

Program je nastavljen u Kulturnom centru Travno razgledavanjem izložbe „Ubijeni izgladnjivanjem: nepoznati genocid nad Ukrajincima“. Nakon pozdravnih riječi ravnatelja Kulturnog centra Travno gospodina dr. Josipa Forjana, o izložbi je govorio otpravnik poslova Jaroslav Simonov. Autor izložbe je Fond Ukrajina 3000. Za otvorenje izložbe tiskani su  katalog i brošura o Holodomoru. Urednik kataloga je bio Slavko Burda, grafički dizajn: Sergej Burda. Potporu za izložbu i tiskanje kataloga pružili su: Veleposlanstvo Ukrajine u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske i Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Izložba „Ubijeni izgladnjivanjem: nepoznat genocid nad Ukrajincima“ utemeljena je uglavnom na usmenoj povijesti, danas često prisutne metode socijalno-humanitarnog istraživanja. Predmet ispitivanja usmene povijesti subjektivno je osobno iskustvo, stoga su posebnost ove izložbe činjenice iz arhivskih izvora potkrijepljene dokazima preživjelih očevidaca umjetno stvorene gladi 1932. i 1933. godine poznate kao Holodomor. Izložba je podijeljena na četiri tematske cjeline. Prvi dio izložbe „Ukrajina prije gladi“ sastoji se iz dva plakata. Oni pokazuju prirodno bogatstvo Ukrajine kroz nekoliko stoljeća prije Holodomora: plodna zemlja, kukuruz visok kao čovjek, ribnjaci puni riba, bujna vegetacija. Ideja je pokazati da je početkom 20. stoljećaprirodna glad u Ukrajini bila nemoguća, navodeći promatrača na činjenicu da je glad 1932. i 1933. godine bila nametnuta politikom. Drugi dio izložbe prikazuje uzroke gladi. Sadrži četiri plakata i predstavlja dokumentarni dio izložbe. Oni pokazuju glavnog ideologa namjerno izazvane gladi u Ukrajini, Josifa Staljina i njegove ključne izvršitelje masovnog izgladnjivanja odnosno genocida: Vjačeslav Molotov, Lazar Kaganovič, Stanislav Kosior, Vsevolod Balickij, Gregorij Petrovski, Vlas Čubar, Pavel Postišjev i Mendel Htajevič. Odjeljak navodi uništavanje nacionalnog duha Ukrajinaca, uništavanje ukrajinskih seljaka kao klase, stvaranje sustava kolektivnih farmi itd. S posebnom demografskom kartom prikazane su oblasti u kojima se odvijala nametnuta glad, čime je potvrđena činjenica da je glad bila nametnuta samo u područjima koja su naseljavali etnički Ukrajinci. Treći, najveći dio izložbe pod nazivom „Mehanizam gladi“ sadrži 26 plakata. Svaki plakat, na temelju arhivskih dokumenata, podržava drugi, koji sadrži dokaze svjedoka. Gledatelj može vidjeti proces dekulakizacije: oduzimanje hrane i privatne  imovine od seljaka, istrebljenja i deportacije. Zakon Kolosky (Pet klasova), popis na crnim pločama te potpune blokade i pljačke ukrajinskih sela rezultirale su strašnim tragedijama i smrću žitelja. Osmišljena je trgovina za strance, inozemce, „Torhsiniv“ – s ciljem masovnih konfiksacija obiteljskog blaga i drugih dragocjenosti. Svjetske države svjedočile su genocidu u Ukrajini, ali su ostale neutralne. Četvrti dio izložbe ima naziv „Priznanje i shvaćanje Holodomora u svijetu“, a sadrži četiri plakata koji prikazuju ranije obilježavanje Holodomora. Danas, nakon dugih 85 godina mnoge svjetske zemlje neopravdano ignoriraju genocid u Ukrajini. Prvi koji je osudio ovaj komunistički genocid bio je parlament Estonije. U 27 godina nezavisnosti, glad zbog istrebljenja Ukrajinaca u Ukrajini kao genocid su prepoznale: Australija, Vatikan, Gruzija, Ekvador, Estonija, Kanada, Kolumbija, Latvija, Litva, Meksiko, Paragvaj, Peru, Poljska, Portugal, Mađarska i SAD. Države Andora, Argentina, Brazil, Španjolska, Italija, Slovačka, SAD, Češka i Čile osudili su službeno Holodomor kao Akt protiv čovječnosti. Plakati u posljednjem dijelu izložbe sadrže citate iz državnih propisa svjetskih država i Ukrajine. Prikazan je tekst Zakona Ukrajine „O Holodomoru 1932.-1933. u Ukrajini“, usvojen od strane Vrhovne Rade Ukrajine 28. studenoga 2006. godine, odnosno, službeno priznanje Holodomora genocidom nad Ukrajincima. Zadnji plakat prikazuje obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Holodomora u Ukrajini koje se u kontinuitetu iz godine u godinu obilježavaju svake zadnje subote u mjesecu studenom.

Nakon otvaranja izložbe, In Requiem J.S.Bacha „Chuchi“ na violini je za sve žrtve Holodomora izveo profesor violine maestro Orest Shourgot.

O ovoj najtamnijoj stranici povijesti Ukrajine, govorili su saborski zastupnici gospoda Željko Glasnović i Zlatko Hasanbegović te u ime gradonačelnika Grada Zagreba gospodin Andrija Petrović. U svom obraćanju oni su osudili ovaj genocidni zločin koji je provodio totalitarni boljševičko-komunističko-staljinistički režim.

U svom izlaganju, u ime organizatora Ukrajinske zajednice RH i Veleposlanstva Ukrajine u RH, Slavko Burda je naglasio nekoliko važnih činjenica koje uvijek treba isticati kada je riječ o ovom strašnom genocidnom zločinu.

Holodomor  je planski, umjetnim putem stvorena glad službeno prouzročena politikom prisilne kolektivizacije i popratnih represija koji su obuhvatili stanovništvo sovjetske Ukrajine, sjevernog Kavkaza te područje oko donjeg toka rijeke Volge između 1932. i 1933. godine.

Holodomor je 2003. godine po prvi puta javno u Ukrajini proglašen genocidom sovjetsko-komunističke vlasti protiv ukrajinske nacije.

Područja pogođena masovnom glađu bila su naseljena gotovo isključivo Ukrajincima odnosno ukrajinskim seljaštvom koje je duže vrijeme pružalo otpor novoj sovjetskoj politici odnosno represivnom, prisilnom i prekomjernom kolektivnom oduzimanju privatno stečenih dobara.

Nakon višegodišnjih istraživanja, ukrajinski stručnjaci pojašnjavaju da je ovaj dugo skrivan zločin osmišljen s ciljem slamanja ukrajinskog društveno-političkog otpora koji je počeo predstavljati ozbiljnu prijetnju cjelovitosti strogo centraliziranog Sovjetskog Saveza.

Naglašava se da je Holodomor  bio smišljen pokušaj da se Ukrajinci kao narod unište s obzirom da je inteligencija zbog istog režima bila gotovo već posve uništena, a rezultat toga čina nisu bitno ublažili ukrajinske pretenzije potpunoj državnoj neovisnosti ili tek svojevrsnoj autonomiji. Poljski odvjetnik židovskog podrijetla Raphael Lemkin, jedan je od autora definicije genocida, prozvao je ovaj zločin „klasičnim genocidom“. Godine 1932. i 1933. od gladi i njezinih posljedica umrlo je oko 7 milijuna etničkih Ukrajinaca te manji broj njihovih sužitelja različitog etničkog podrijetla.

Ukrajina je nakon 1933. ostavljena u stanju političke, socijalne i psihološke traume koja je u sklopu hladnoratovskog razdoblja sramotno prešućena. Ipak, postojali su neovisni stručnjaci, intelektualci i novinari poput Williama Chamberlina, Harrya Langa, Malcoma Muggeridgea, Thomasa Walkera i drugih, koji su zanemarivali zabrane i opasnost po život, objektivno izvještavajući (fotografirajući) o najvećem zločinu stoljeća. Rasvjetljavanju okolnosti Holodomora 1932./1933. posebno su doprinijeli istraživački radovi i svjedočenja uglednih povjesničara Roberta Conquesta i Jamesa Mancea. Kako se heroji koji su govorili i pisali istinito ne bi zaboravili, u 2015. godini Ukrajinski institut nacionalnog sjećanja je objavio popis „Ljudi pravde“. Oni su zaslužni što Holodomor 1932./1933. nije gotovo posve zaboravljen i prešućen.

U prosincu 2016. godine ukrajinski parlament (Vrhovna Rada)  usvojio je rezoluciju kojom se obraća svim demokratskim državama svijeta s prijedlogom da sovjetsko-komunistički zločin Holodomor službeno klasificiraju genocidom nad ukrajinskim narodom.

Ukrajinska je populacija za vrijeme sovjetsko-komunističkog zločina smanjena za oko 25 posto, što je do danas ostavilo posljedice na demografsku, etničku i kulturološku sliku naknadno rusificirane istočne Ukrajine. Američki Kongres 1988. godine službeno je priznao Holodomor genocidom nad ukrajinskim narodom i time započeo relevantna priznanja  najviših međunarodnih institucija i organizacija. Godinu dana kasnije to će učiniti i Međunarodna komisija pravnika. Do 2017. godine ukupno je 25 parlamenata i vlada svijeta ocijenilo Holodomor 1932/33. genocidom. Ukrajinci i dalje inzistiraju da se Holodomor kod svih država  svijeta koje to još nisu učinile jasno kvalificira kao genocid sovjetsko-komunističkog režima protiv ukrajinske nacije.

Kao i u ostatku svijeta, u Hrvatskoj je Holodomor bio dugo vremena nepoznat. Većina informacija koja je pristizala u bivšu Jugoslaviju se selektivno puštala u javnost, a ono što se i načulo, nije bilo popularno dalje prenositi te pritom zaoštravati nategnute odnose s bivšim Sovjetskim Savezom koji je negirao spomenuti zločin. Unatoč tome, hrvatska javnost je s velikim uvažavanjem prema ukrajinskom narodu počela prihvaćati istinu o ovom zločinu.

Posebno je značajno obraćanje Vrhovne Rade Ukrajine svim njezinim partnerima u povodu priznavanja Holodomora 1932./ 1933. u Ukrajini zločinom genocida protiv ukrajinskoga naroda.

Ukrajina je postala žrtva Staljinovih sljednika iz Kremlja. Ukrajina se protivi ne samo agresiji s istoka, nego i sveobuhvatnoj informacijskoj propagandi koja se temelji na lažima. Agresor ponovo gradi propagandistički zid da sakrije zločin. I danas, kao što je bilo osam decenija prije, Ukrajini je potrebna riječ istine, da bi svijet znao. „ Da bi svijet znao“ – ove su riječi bile aktualne za one koji su pisali 1933., i takvima ostaju danas. Za Ukrajinu  je iznimno važno da se izvan njezinih granica zna što se u Ukrajini događa.

Vrhovna Rada Ukrajine odaje počast svim žrtvama ubijenim glađu te izražava duboku zahvalnost svima onima koji su probijali „željeznu zavjesu“ propagande i laži, svima onima koji su sačuvali sjećanje na tragediju koju je doživio ukrajinski narod, svima onima koji su obnovili istinu o Holodomoru. Vrhovna Rada Ukrajine također izražava zahvalnost inozemnim državama koje danas podržavaju Ukrajinu u protivljenju agresoru i prenose istinu međunarodnoj javnosti o događajima u Ukrajini te se obraća državama-partnerima Ukrajine da osude i priznaju Holodomor u Ukrajini zločinom genocida protiv ukrajinskoga naroda. Samo zajedničko pamćenje o zločinima je jamstvo da se oni neće ponoviti u budućnosti. Program  komemorativne svečanosti u Kulturnom centru Travno završio je Mješoviti zbor Ćirilo-Metodovog kora izvedbama pjesama „So duhi pravedni“ i „Vječnaja pamjatj“.

 

Slavko Burda